Najveća zabluda o klima uređajima u Nišu je da su to mašine za leto koje zimi stoje. Skoro svaki uređaj koji smo ugradili u poslednjih deset godina radi i u režimu grejanja, i veliki deo klijenata to jednostavno ne koristi. Ovaj tekst se bavi konkretnim brojevima: koliko klima košta po kilovat-satu toplote na različitim spoljnim temperaturama, i kako to stoji u odnosu na toplanu i gas u Nišu.
Zašto klima uopšte može da bude jeftinija od grejalice
Električna grejalica pretvara struju u toplotu jedan prema jedan. Za jedan utrošen kilovat-sat struje dobijete tačno jedan kilovat-sat toplote, i bolje od toga fizički ne može.
Klima uređaj ne proizvodi toplotu nego je premešta. Rashladni sistem uzima toplotu iz spoljnog vazduha, koja tamo postoji i na minus deset stepeni, i prebacuje je u prostoriju. Struja se troši samo na rad kompresora i ventilatora, ne na stvaranje toplote. Zato jedan kilovat-sat struje može da isporuči tri, četiri ili više kilovat-sati toplote.
Taj odnos se zove COP, koeficijent grejnog učinka. COP 3,5 znači da za svaki kilovat-sat struje dobijate tri i po kilovat-sata toplote u prostoriji.
Kako COP pada sa spoljnom temperaturom
Ključna stvar koju treba razumeti je da COP nije fiksan broj. Što je napolju hladnije, to je manje toplote u spoljnom vazduhu i kompresor mora više da radi za istu isporučenu toplotu. Za prosečan kvalitetan inverter uređaj, orijentacione vrednosti izgledaju ovako:
- Spoljna temperatura 12 stepeni: COP oko 4,5 do 5
- Spoljna temperatura 7 stepeni: COP oko 4
- Spoljna temperatura 2 stepena: COP oko 3,2
- Spoljna temperatura minus 2 stepena: COP oko 2,7
- Spoljna temperatura minus 7 stepeni: COP oko 2 do 2,3
- Spoljna temperatura minus 12 stepeni: COP oko 1,5 do 1,8
Na tom donjem kraju se dodaje još jedan trošak koji se ne vidi u deklarisanim brojevima: odmrzavanje. Kada je napolju blizu nule i vlažno, na spoljnoj jedinici se stvara inje, pa uređaj periodično prekida grejanje i troši energiju na topljenje tog leda. To je najizraženije oko nule uz visoku vlažnost, dakle baš u tipičnom niškom decembarskom jutru sa maglom.
Koliko dana u niškoj zimi je zapravo hladno
Ovo je mesto gde lokalni podaci menjaju zaključak. Niš ima blažu zimu od Vojvodine i od većine planinskih delova Srbije. Prosečna januarska temperatura je oko nula stepeni, a dani sa temperaturom trajno ispod minus pet stepeni broje se u desetinama, ne u mesecima. Kroz celu sezonu grejanja, od sredine oktobra do sredine aprila, veliki deo vremena spoljna temperatura je između nule i deset stepeni, dakle tačno u opsegu u kom klima radi sa COP između tri i četiri.
Praktična posledica: procenjeno preko osamdeset posto sati sezone grejanja u Nišu provede se iznad minus pet stepeni. To znači da klima veći deo sezone radi u svom povoljnom opsegu, a ne u onom problematičnom.
Konkretna računica po kilovat-satu toplote
Uzmimo prosečnu cenu struje za domaćinstvo, sa svim dažbinama i sa uračunatom činjenicom da vas grejanje strujom gura u viši obračunski blok, na okvirno deset do dvanaest dinara po kilovat-satu. Uz to, cena kilovat-sata isporučene toplote iz klime izgleda ovako:
- Pri COP 4 (blagi dani, oko 7 stepeni napolju): oko 2,7 dinara po kilovat-satu toplote
- Pri COP 3 (oko nule): oko 3,7 dinara po kilovat-satu toplote
- Pri COP 2 (oko minus 7): oko 5,5 dinara po kilovat-satu toplote
- Pri COP 1,5 (ispod minus 10): oko 7,3 dinara po kilovat-satu toplote
Kako to stoji prema gasu
Kubni metar prirodnog gasa nosi oko 9,5 kilovat-sati energije, a kotao od toga iskoristi oko devedeset posto, dakle oko 8,5 kilovat-sati korisne toplote. Uz cenu gasa za domaćinstva koja se kreće oko pedeset pet do šezdeset dinara po kubnom metru, kilovat-sat toplote iz gasa dolazi na oko šest i po do sedam dinara, ne računajući fiksni deo računa i servis kotla.
To znači da je klima jeftinija od gasa sve dok je COP iznad otprilike dva, dakle na svim spoljnim temperaturama iznad približno minus sedam stepeni. U Nišu je to najveći deo sezone.
Kako to stoji prema toplani
Poređenje sa daljinskim grejanjem je komplikovanije, jer se kod velikog broja korisnika ne plaća po utrošenoj energiji nego po kvadratu, sa fiksnom mesečnom stavkom kroz sezonu. Kod takvog obračuna klima ne može da vam smanji račun toplane, jer on ne zavisi od toga koliko trošite. Klima tu ima drugu ulogu: da dogreje prostoriju koja je najhladnija, ili da pokrije oktobar i april kada grejanje još nije ili više nije uključeno.
Kod korisnika sa ugrađenim kalorimetrom i naplatom po utrošku, poređenje je direktno i klima u povoljnom opsegu temperatura po pravilu izlazi jeftinije, posebno ako se greje jedna ili dve prostorije umesto celog stana.
Kada klima ima najviše smisla u Nišu
- Oktobar, novembar, mart i april, kada je napolju iznad pet stepeni i grejna sezona još nije počela ili je već završena
- Stanovi sa naplatom toplane po kalorimetru, gde svaki nepotrošen kilovat-sat znači manji račun
- Prostorije koje se koriste povremeno, radna soba ili spavaća soba, gde nema smisla grejati ceo stan
- Kuće sa etažnim grejanjem na struju, gde klima jednostavno zamenjuje skuplji način trošenja iste struje
- Dobro izolovani stanovi u novogradnji, gde je potrebna snaga grejanja mala pa klima lako pokriva ceo prostor
Kada klima nije rešenje
U starijim niškim zgradama sa slabom izolacijom i starom stolarijom, gde toplota izlazi brže nego što jedan uređaj može da je isporuči, klima kao jedini izvor grejanja neće izdržati najhladnije nedelje. Isto važi za veće kuće gde bi bio potreban uređaj u svakoj prostoriji, jer klima greje samo prostor u kom se nalazi, a topao vazduh se ne raspoređuje kroz zatvorena vrata.
I dalje ostaje pitanje najhladnijih dana. Kada u januaru padne na minus deset i ostane tu nekoliko dana, klima greje, ali skupo, i tada je bilo koji drugi izvor toplote razumniji izbor. Zato realno očekivanje nije zamena nego dopuna: klima nosi prelazne mesece i blage zimske dane, a osnovni sistem pokriva vrhunac sezone.
Šta gledati na uređaju ako planirate grejanje
Dva podatka su bitna. Prvi je SCOP, sezonski koeficijent grejanja, koji za razliku od COP-a uzima u obzir celu sezonu i realniji je pokazatelj. Drugi je deklarisana najniža spoljna temperatura na kojoj uređaj uopšte radi u režimu grejanja. Razlika među modelima je značajna: neki prestaju na minus deset, a modeli deklarisani za rad na niskim temperaturama funkcionišu i na minus dvadeset pet.
Ako klimu kupujete prvenstveno zbog grejanja, taj drugi podatak je važniji od cene, jer uređaj koji stane baš kad vam najviše treba nije ušteda ni po kojoj računici.
Servis pred zimu nije isto što i servis pred leto
Kod grejanja se prljav isparivač i zapušena spoljna jedinica kažnjavaju dvostruko, jer smanjen protok vazduha direktno obara COP. Uređaj i dalje greje, ali sa manjim koeficijentom, što znači veći račun za istu toplotu. Ako klimu koristite i zimi, servis pred sezonu grejanja se isplati sam od sebe kroz manju potrošnju.
Dodatno, kod grejanja spoljna jedinica ispušta kondenzat, jer se sada led i vlaga stvaraju napolju, a ne unutra. Ako jedinica stoji nisko na zidu ili blizu staze, vredi predvideti gde će ta voda oticati, da se zimi ne bi pravio led na mestu kojim se prolazi.
